NADIJEVANJE IMENA

- Mama, kako ste odabrali i kad ste mi dali ime?

- Kćeri, prvih sedam dana obično sam te te držala pored sebe u postelji. Tvoj babo i ja smo dugo razmišljali o imenu. Željeli smo da to bude pravo muslimansko ime sa lijepim značenjem, ime koje se lahko izgovara, a ne može lahko kratiti. I tako, odabrasmo najljepše ime za najljepšu curicu. Sviđa li se tebi tvoje ime?

- Sviđa mi se puno, a lijepo je ime i mog brata.

- Jeste. Znaš, sedmog dana nakon tvoga rođenja pripremili smo malu porodičnu svečanost - akiku i nadijevanje imena. Tom prilikom se okupila bliža rodbina i prijatelji i uz prisustvo džematskog imama obavljen je čin nadijevanja imena u skladu s islamskim propisima.

- Pričaj mi kako je tada bilo. Uh, što bi voljela da sam bila velika pa da se toga sjećam.

- Za tu priliku sam te, nakon kupanja, lijepo namirisala i obukla u novi kompletić sa žutim cvijetićima. Kad je počela svečanost, naš imam-efendija je, učeći Bismillu i tekbir, uzeo tebe u naručje, okrenuo se prema Kibli i na tvoje desno uho lagahnim glasom proučio ezan, a na lijevo ikamet. Nakon toga zovnuo te po imenu, a potom proučio odlomak iz Kur'ana i progodnu dovu koju smo mi propratili riječima "Amin!" Poslije dove imam i prisutni zaželjeli su ti sve najbolje u životu, a nama čestitali i poželjeli da nam djeca budu sretna i čestita. Sjećaš se, tako smo uradili kada smo i tvome bratu davali ime.